Svi mi bar jednom u životu nesretno volimo, budemo prevareni a da to i ne znamo... Ovo je tužna priča, o tužnom kraju prevarene djevojke, koja je iskreno voljela...
‘’Često mi se tvoj lik pojavljuje u snu. To anđeosko lice koje i nakon toliko vremena ne mogu izbrisati iz glave, iz srca u kojem si ostao urezan zauvijek. Osječam te pod kožom, kao da mi umjesto tople krvi ti tečeš kroz vene, kao da nikad nećeš nestati!
Uvijek se iznova pojavljuješ u mom snu na trenutke koji traju poput vjećnosti, jer u snovima si tako savršen, naša ljubav je savršena... želim da to traje zauvijek.
Nekoliko trenutaka me preplavljuje osjećaj da sam tako zaštičena, voljena. Međutim, ubrzo shvatim da sam u stvarnosti naivna djevojka koju si lagao.
Pitam se, kako neko može povrijediti osobu za koju je uvijek govorio da je voli i pričao sve priče u koje sam povjerovala, a bile su samo riječi koje ti nisu i neće značiti baš ništa. Vjerovala sam ti, jer sam bila zaljubljena, a ljubav je uvijek slijepa.
Ti si to vješto iskoristio. I sada se plašim pomisli da me je izdala osoba koju sam voljela najviše od svega, kojoj sam se divila, a tako si me razočarao.
U tvoj život je došla ona koja ti možda znači sve, al to nije važno. Za tebe sam bila samo broj... jedna djevojka koja te iskreno i ludo voljela. Al tako je to uvijek bilo u životu. Zaljubljeni su uvijek patili, bili ostavljeni, prevareni!
Zašto te ne mogu jednostavno zaboraviti? Ne znam, ne mogu se boriti protiv sebe, svog srca, previše sam slaba. Znam da ovu prazninu koju osjećam, koja me svaki put skrši, polomi sve u meni možeš samo ti ukloniti.’’
‘’Dragi moji mama i tata!
Nemojte se ljutiti sto sam ovo učinila i nemojte plakati... ovo je bio moj izbor, a vi niste ništa krivi. Znam da bi mi sada rekli da razgovaram s vama, no da sam ja to mogla, ne bi bilo ovako kako je, zato samo pročitajte pismo.
Ja sam napravila ono sto mi je um naložio, a srce htjelo jer trpiti više nije moglo svu onu bol koju su mi zadavali ljudi, ako ih mogu uopće tako nazvati, svojim riječima i dijelima...
Dok nisam izašla van iz svoje čahure mislila sam kako je svijet jedno predivno mjesto i jedva sam čekala da i ja uđem u njega, zauzmem se za sve te ljude koji čine naš svijet.
No onda kada sam izašla u svijet, vidjela sam što se zapravo događa vani... ljudi nisu imali nijednu lijepu riječ za druge ljude, tražili su samo kako nekome napakostiti i uvrijediti ga... nebom nije letjela sreća, kako sam očekivala, nego je nebo bilo prekriveno tamnim oblacima mržnje, neljubaznosti, svađe....
Umjesto prekrasnih ptičica koje bi letjela nebom i razveseljavale me svojim prekrasnim pjevom, čula sam samo teške riječi. Svaki me dan srce sve više i više boljelo, svaki dan sam imala u srcu zabodenih sve više i više oštrih mačeva koji su razrezali moje srce na tisuću komadića, a ja bez srca više nisam mogla živjeti!
Ljudi nisu više ljudi, sada su zvijeri, opasne zvijeri... i vise se moramo čuvati njih nego pravih zvijeri...
I znam da mi je Bog s razlogom dao ovo tijelo, Bog je imao plan za mene, ali duh u meni je postao nemiran, ovo tijelo mu je postalo tijesno i više ga nije moglo trpiti, baš kao ni ja, jer mu se mnogo ružnih stvari događalo baš zbog tog tijela...
Duh je poželio izaći... pobjeći... nestati.... ispariti... uživati.... živjeti.... biti slobodan... Kao i ja.... pomogla sam nam oboma.
Vi ste, dragi moji, ljudi... znam da jeste, da ste ljudi baš kao i ja....jer sam svaku ružnu riječ, svako ružno djelo, svaki ružni postupak OPROSTILA! Zaboravila... i sad sam sretna, jer sam učinila što mi je Bog i naložio, oprostila.
I znam da ste i vi ljudi, jer ćete, baš kao i ja drugima, oprostiti...
ZAUVIJEK VAS ANĐEO KOJI ĆE VAS PRATITI I GLEDATI KAKO OPRAŠTATE I VOLITE!’’
-pisalo je u pismu koje su otvorili roditelji ove povrijeđene djevojke kada su je našli mrtvu u krevetu... plakali su, ali nisu znali zašto... zato što je više nema, zato što je sada napokon sretna ili zato što nisu nista primjetili i nisu joj mogli pomoći!
Prestanite vrijeđati jedni druge, jer nikada ne znate koliko tu drugu osobu zaista povrijedite i ozlijedite je psihički. Otvorite oči i pažljivo gledajte, jer se možda i iza najtoplijeg i najvećeg osmijeha skriva velika tragedija, tuga i razočaranost... Mi nismo zvijer, mi smo ljudi, stvoreni da volimo...pa zašto onda to i ne radimo??
‘’Proganja me misao da te druga ljubi, ta misao mi ne da mira... Iako si me izdao, razočarao zauvijek ću te pamtiti kao savršenu osobu jer si takav u mojim snovima, anđele!’’-pisalo je u oproštajnom pismu djevojke mladiću.
BY: Izeta ( posvećeno svima koji vole nesretno, koji su prevareni, a i dalje vole...)